Detalj

Investicijska klima u Hrvatskoj u kontekstu inovacija sve je povoljnija i sve više usmjerena na poticanje razvoja tehnoloških rješenja i zelenih tehnologija. Ne radi se samo o sredstvima iz bespovratnih fondova koja je potrebno alocirati, već i o konkretnim fondovima rizičnog kapitala koji su sve aktivniji.

Private equity (PE) i venture capital (VC) fondovi u posljednje dvije godine sve više ulažu u poslovne prilike u Lijepoj Našoj. Značajan porast aktivnosti primjetan je i kroz izravna ulaganja fondova i kroz akvizicije od strane društava unutar već postojećih portfelja.

Što znače jedni, a što drugi? Pogledajmo u usporednoj tablici:

Domaći poslovni subjekti pritom su sve bolje upoznati s alternativnim mogućnostima financiranja i razvoja.

Iako se investira u različite grane – od craft sladoleda, online servisa za kupnju ulaznica i trgovačkih lanaca do specijaliziranih dronova sa značajnim potencijalom obrambene primjene – primjećuje se da se, uz ulaganja u zdravstvene tehnologije, razvija i segment ulaganja u tzv. deep-tech startupe.

Za private equity fondove – koji ulažu u profitabilne kompanije u rastućim sektorima kojima je potreban kapital za daljnji rast – najzanimljiviji sektori su privatno zdravstvo, IT, maloprodaja i energetika. U skladu sa svojim karakterom, PE fondovi ciljaju subjekte koji imaju značajnu tržišnu poziciju i potencijal za konsolidaciju sektora u kojima posluju.

Venture capital fondovi, s druge strane, usmjereni su na sektore poput AI-a, HealthTecha, FinTecha, ClimateTecha, kibernetičke sigurnosti i AdTecha.

Vrijednost fondova rizičnog kapitala (VC) koji djeluju na hrvatskom tržištu procjenjuje se na nekoliko desetaka milijuna eura, pa do oko 80 milijuna eura za najveće pojedinačne fondove. Tipične investicijske runde u Hrvatskoj za startupe kreću se od 50.000 do 300.000 eura u ranoj (seed) fazi, dok su veće runde (Series A) između 0,5 i 2 milijuna eura. U regiji takvi fondovi raspolažu kapitalom u vrijednosti stotina milijuna eura, uz izražen rast u posljednjim godinama.

Što se tiče private equity fondova, oni upravljaju portfeljima znatno veće vrijednosti, često u desecima milijuna eura po fondu, s ciljem ulaganja u srednja i veća poduzeća kroz akvizicije i financiranje rasta. U Europi buyout fondovi (vrsta PE fondova) imaju portfelje vrijedne više od 500 milijardi eura, dok VC fondovi upravljaju s više od 100 milijardi eura kapitala, što se odražava i na hrvatsko tržište kroz fondove koji ulažu u regionalne tvrtke.

Ukupne vrijednosti VC i PE fondova bilježe trend rasta i povećanje kapitala pod upravljanjem tijekom 2024. i 2025. godine. Ni domaći private equity fondovi nisu iznimka – bili su osobito aktivni u posljednje dvije godine.

Nije iznenađenje – sve se više startup ekosustava razvija kao podloga za generiranje novih atraktivnih projekata u gradovima poput Zagreba, Splita i Osijeka, gdje je vidljiva podrška inkubatora i hubova u poslovnom profiliranju.

Ukupan broj i iznos ulaganja u Hrvatskoj rastu, ali su i dalje niski u odnosu na prosjek EU-a. Unatoč rastu, prostor za napredak i dalje postoji – u usporedbi sa zapadnom Europom, volumen ulaganja PE i VC fondova u Hrvatskoj i dalje je znatno manji.

No priča ne staje kod privatnih investicija. Kroz različite europske i nacionalne fondove, poput Inovacijskog fonda EU-a, Hrvatskoj je na raspolaganju nekoliko milijardi eura za financiranje projekata zelene i digitalne tranzicije.

Procjenjuje se da fondovi nove generacije EU-a već u prvim godinama doprinose rastu BDP-a za 1,5 postotnih bodova. Rezultati bi bili i bolji da je alokacija privatnom sektoru u financijskoj omotnici 2021.–2027. jednaka kao u prethodnoj perspektivi, jer taj sektor po programima financiranja u pravilu prijavljuje tri do četiri puta više projekata u odnosu na raspoloživa sredstva. Time bi i rast produktivnosti bio veći.

Hrvatska je u Globalnom inovacijskom indeksu za 2025. godinu rangirana na 40. mjestu među 139 zemalja, uz vidljiv napredak u inovacijama, ali i dalje ispod prosjeka EU-a. Posebno se ističu rast ulaganja u rizični kapital, povećanje inovacijskih ulaganja po zaposleniku te jačanje suradnje znanosti i gospodarstva.

Regionalne razlike su izražene, s najvećim potencijalom u Zagrebu i Jadranskoj Hrvatskoj, dok ostale regije zaostaju. Grad Zagreb, s 94,6 % prosjeka EU-a, najuspješnija je regija s jakim rezultatima u međunarodnim znanstvenim suradnjama, udjelu visokoobrazovanih te izdvajanjima za istraživanje i razvoj. Jadranska Hrvatska nalazi se na 56,5 % te vrijednosti, ali napreduje u digitalizaciji i ICT sektoru. Sjeverna Hrvatska, na 59,5 % prosjeka EU-a, bilježi izniman rast ulaganja u inovacije po zaposleniku – najbolji u cijeloj EU. Panonska Hrvatska najniže je rangirana, no potencijal rasta postoji u prodaji novih proizvoda, osobito u sektoru agrarne proizvodnje hrane.

Prema najnovijem Europskom inovacijskom indeksu (EIS) 2025., Hrvatska je napredovala iz skupine „nadolazećih inovatora” u skupinu „umjerenih inovatora”, ostvarivši rast od 19,4 postotna boda u odnosu na 2018. godinu. Ipak, inovacijska izvedba i dalje zaostaje za prosjekom EU-a te iznosi 71,6 %, čime Hrvatska zauzima 21. mjesto među državama članicama.

Prema tom kriteriju zaostajanje je veće nego u produktivnosti, gdje smo na 78 % prosjeka EU-a. Produktivnost pokazuje koliko je neka država konkurentna te odražava stupanj tehnološkog napretka i razinu vještina stanovništva. Ona je temelj kvalitetne ekonomije, a donosi i demografske benefite, jer iskustvo pokazuje da države koje prijeđu 90 % prosjeka EU-a u produktivnosti postaju one u koje se ljudi doseljavaju radi posla i boljeg životnog standarda.

Hrvatska je u posljednjih pet godina ušla u proces ubrzane digitalizacije i automatizacije, što je potencijalno povećalo stupanj inovativnosti, ali se ti pozitivni učinci još nisu u potpunosti reflektirali kroz rast produktivnosti zbog različitih strukturnih i tržišnih izazova.

Glavni izazovi su niska ulaganja u usporedbi s drugim zemljama EU-a, nedostatak kvalificirane radne snage i relativno spora primjena novih tehnologija unutar poduzeća.

Zagreb djeluje kao glavni centar znanja, dok ostale regije zaostaju i ovise o znanju i tehnologiji iz glavnog grada. Dodatno, regionalne inovacijske politike ograničene su jer se odluke donose centralizirano na nacionalnoj razini.

Infrastruktura postoji, no ključni izazovi ostaju tri smjera djelovanja:

1. povećanje suradnje između znanstvenog sektora i gospodarstva
2. podizanje razine informacijskih i suvremenih stručnih vještina
3. smanjenje regionalnih razlika kroz povećanje stupnja inovativnosti u ostatku Hrvatske

U svjetskim okvirima vodeće inovacijske sile su SAD i Kina, dok je u Europi jedna od vodećih inovacijskih država Finska – zemlja s 5,7 milijuna stanovnika i 16. ekonomija svijeta po BDP-u po stanovniku. To je zemlja besplatnog obrazovanja, koju karakterizira veći broj kooperativnih poduzeća – onih kojima upravljaju njihovi vlasnici – i koja primjenjuju načela radne suradnje.

Helsinki je osmi u svijetu po razvoju inovacija temeljenih na istraživačkom radu usmjerenom na rješavanje stvarnih problema gospodarstva. Finska nema snažan financijski sektor, ali očito proizvodi rješenja s tržišnim potencijalom – jer je prema broju zaključenih VC transakcija po stanovniku klaster u glavnom gradu među šest najboljih na svijetu.

Zanimljivo je i da je jedan od vodećih europskih inovacijskih hubova onaj u Varšavi u Poljskoj, posebno istaknut u razvoju proizvoda za medicinsku i kemijsku industriju. Samo prošle godine ondje je objavljeno oko 400.000 znanstvenih publikacija i registrirano 7.567 patenata, čime je ta država među 20 najboljih u svijetu.

Zaključno, nema alternative – ako nema dovoljno kapitala, mora postojati snažan znanstveni i istraživački rad na visokoškolskim institucijama i znanstvenim institutima kako bi se postigla svjetska konkurentnost.

Ujedno, dobra povezanost i integriranost s gospodarskim subjektima te usmjerenost na rješavanje konkretnih praktičnih problema ključni su preduvjeti uspješnog plasmana na tržištu.

AUTOR: Ivica Žuro, financijski stručnjak